Naknada troškova prijevoza
Brojni članovi našeg Sindikata, u zadnje vrijeme javljaju nam se s upitom kako se obračunava naknada troška prijevoza i da li su nastupile određene izmjene u odnosu na dosadašnji način obračuna naknade.
Sklapanjem novog Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi koji se primjenjuje od 01. travnja 2014. godine niti jedan granski Kolektivni ugovor koji regulira pravo na naknadu za prijevoz više nije na snazi.
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu skraćeno: TKU) u čl. 67. regulira prava zaposlenika na naknadu troška prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla.
Ukoliko je u pitanju mjesto gdje je organiziran javni prijevoz koji zaposleniku omogućava redoviti dolazak na posao i povratak s posla naknada se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza (kao dokaz se prilaže karta, račun), ako zaposlenik ne koristi mjesni javni prijevoz naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada umanjuje za 25 % (75% cijene mjesečne karte).
Povjerenstvo za tumačenje temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama je donijelo Tumačenje br. 26/67 a koji glasi: "Ako je mjesni javni prijevoz u gradu organiziran i moguće je kupiti mjesečnu kartu ali on ne omogućava zaposlenicima redoviti dolazak na posao i odlazak s posla (neorganizirani prijevoz prema stavku 18. čl. 67. TKU) troškove prijevoza treba nadoknaditi u visini cijene mjesečne karte toga grada u punom iznosu."
Ako zaposlenik stanuje i radi u mjestu gdje nema organiziranog javnog prijevoza nadoknađuju mu se troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran odnosno isplaćuje mu se naknada po prijeđenom kilometru ako je to za poslodavca povoljnije (0,75 kn po prijeđenom kilometru).
Kada se radi o mjesnom prijevozu, tada je situacija takova da zaposlenik stanuje i radi u istom mjestu. Ukoliko je udaljenost od adrese stanovanja do adrese rada najmanje 2 kilometra ima pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza. Pod pojmom "adresa stanovanja" podrazumijeva se adresa s koje zaposlenik najčešće dolazi na posao i s posla (Tumačenje br. 5/67 Povjerenstva za tumačenje TKU).
TKU propisuje u čl. 67. st. 4.: "Zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, odnosno manje od 2 km od stanice međumjesnog prijevoza do adrese rada ili do adrese stanovanja, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja, odnosno u mjestu rada.", dok je u st. 17. propisana iznimka od tog ograničenja: "Na zaposlenike s tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe, a sve utvrđeno prema općim propisima, ne primjenjuje se ograničenje iz stavka 4. ovoga članka."
"Zaposleniku se nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada." Dakle međumjesni prijevoz je prijevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada i obrnuto, odnosno to je prijevoz kada je mjesto stanovanja zaposlenika različito od mjesta njegovog rada. Prema tome zaposlenik koji stanuje u jednom mjestu a poslove obavlja u drugom mjestu pa udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada iznosi do 100 km, tada se visina naknade za međumjesni prijevoz određuje u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne ili pojedinačne karte organiziranog javnog prijevoza. "U slučaju udaljenosti od adrese stanovanja do adrese rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se u visini 0,65 kn po prijeđenom kilometru, posebnom odlukom nadležnog ministra."
Tumačenje br. 28/67:"Zaposlenik koji ima organiziran zonski javni prijevoz koji mu omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, može se izjasniti za godišnju ili mjesečnu kartu za zonski prijevoz, a ako takav prijevoz ne želi koristiti isplatit će mu se naknada u visini cijene zonskog prijevoza umanjenog za 25 %."
Kada zaposlenik koristi međumjesni i mjesni prijevoz moguća je kumulacija naknade za navedene prijevoze. Zaposlenik u situaciji kada koristi jedan i drugi prijevoz ostvaruje kumulirane troškove koji mu se nadoknađuju u visini stvarnih izdataka, ali je potrebno da je udaljenost najmanje 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada. Zaposlenik ostvaruje kumulativno pravo na naknadu mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja ako stanuje na udaljenosti većoj od 2 km od najbliže stanice javnog prijevoznika, zatim pravo na naknadu za međumjesni prijevoz i naknadu za mjesni prijevoz u mjestu rada ukoliko je adresa mjesta rada više od 2 km udaljena od stanice javnog prijevoznika.
Zaposlenik koji ima mogućnost dolaska i odlaska na posao javnim prijevozom a isti ne koristi, ili kada nije organiziran javni međumjesni prijevoz, ima pravo na naknadu u visini od 0,75 kn po kilometru kada koristi za dolazak na posao osobni automobil.
Na temelju planera putovanja Hrvatskog autokluba utvrđuje se točna udaljenost od adrese stanovanja do adrese mjesta rada. Tumačenje br. 46/67:" Zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada, nema pravo na naknadu troškova prijevoza primjena planera putovanja Hrvatskog autokluba primjenjuje se kao pomoćno sredstvo samo u slučaju kada nije nesporno ili notorno da zaposlenik prelazi udaljenost manju od 2 km prema uređenom najbližem pješačkom putu (ulice s uređenim pločnikom, pješačke zone, pothodnici, nathodnici). Stoga zaposlenik koji može prijeći pješke navedenu udaljenost prema uređenom pješačkom putu, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza."
Zaposlenik sukladno čl. 67. TKU nema pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana nije u obvezi dolaziti na posao. Zaposleniku koji ne dolazi na posao do dva dana to navedeno razdoblje ne utječe na visinu naknade za prijevoz. Tumačenje br. 11/67: "Zaposleniku koji je kupio mjesečnu kartu (za mjesni i/ili međum,jesni prijevoz) prije razloga spriječenosti za dolazak na posao, naknada troškova kupljene karte neće se umanjivati za dane spriječenosti dolaska na posao."
Čl. 67. st. 11. TKU: "Poslodavac zaposleniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza, prema predočenim računima, odnosno kupljenim prijevoznim kartama, o čemu se zaposlenik mora izjasniti na početku godine." Zaposlenici su obvezni pružiti dokaz poslodavcu, i to isprave, da su stvarno nastali izdaci za prijevoz, pa slijedom su toga obvezni dostaviti prijevozne karte ili račune. Tumačenje br. 43/67: "Račun mora sadržavati podatke iz kojih je vidljiva relacija putovanja i datum, te po mogućnosti ime i prezime zaposlenika i broj iskaznice."
Poslodavac ne priznaje potvrdu o kupnji karte jer ista se ne smatra valjanom ispravom za ostvarenje prava na puni iznos mjesečne naknade, dakle u prilog tome govori Tumačenje br. 20/67:"Potvrda o visini mjesečne karte nije dokaz iz st. 11. čl. 67. TKU."
Naknada za trošak prijevoza isplaćuje se najkasnije do 15. u mjesecuza tekući mjesec.
Odvjetnica Margita Plažanin
