Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara

HSSMS-MT
“Najbolji obol kojeg sestra može dati narodu, jeste uvjerenje da je svaki čovjek vrijedan član ljudske zajednice, da ima svoja prava i dužnosti i da ga osposobi za borbu u životu”

Međunarodni dokumenti

KONVENCIJA ZDRAVSTVENOG OSOBLJA C 149:

Poboljšanje radnih uvjeta za medicinsko osoblje

  • Medicinske sestre igraju veoma važnu ulogu u održavanju zdravlja stanovništva. Ipak, mnoge zemlje se suočavaju sa strašnim teškoćama u zadržavanju medicinskog osoblja i u privlačenju adekvatnog broja novih učenika profesiji. ILO je zabrinut zbog statusa radnih uvjeta za sestre te utjecaja ovih uvjeta na globalno pomanjkanje sestara.
  • Istraživanja su istaknula vezu između pogoršanih radnih uvjeta i manjka sestara. Istraživanje objavljeno u "Health Affairs" 2001. o sestrama u 5 industrijaliziranih nacija, otkrila je da 41% bolničkih sestara nije zadovoljno svojim poslom i da ih 22% planira napustiti posao u roku kraćem od godinu dana. Istraživanje je otkrilo jasnu vezu između percepcije jadnih / žalosnih uvjeta rada, zadovoljstva radnim mjestom i namjere da se odustane.
  • Konvencija medicinskog osoblja promovira radne uvjete i standarde sestrinstva i obrazovanja sestrinstva kompatibilne sa visokom kvalitetom rada sestara. To se izradilo iz preporuka proizašlih nakon zajedničkog sastanka 1973. godine između ILO i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koji je bio o tome kako poboljšati radni život svih sestara na svim razinama zdravstvene njege.
  • 37 zemalja (od njih 175 koje su članice ILO) odobrile su Konvenciju. ILO bi želio shvatiti razloge zbog kojih ju još zemalja nije odobrilo. Upitnik će nam pružiti vaše znanje o Konvenciji, te vaše profesionalno mišljenje o njoj. Informacije koje nam pružite nisu namjenjene evaluaciji vaše organizacije, već su one način da ustanovimo koje prepreke stoje na putu odobrenja Konvencije u vašoj zemlji.
  • Također bi željeli saznati kakvu pomoć vam ILO može pružiti u svrhu vašeg sudjelovanja, prihvaćanja Konvencije. Jednako tako, naša pomoć uključuje davanje bilo kakvih dodatnih informacija koje možda trebate kako bi bolje razumjeli o čemu je Konvencija i kako djeluje.
  • ILO je zahvalan na potpori Međunarodnog Sabora sestara (ICN) i Internacionalnog Javnog sektora (PSI) na njihovom trudu da promiču Konvenciju o zdravstvenom osoblju.
  • Zahvalni smo i Vama za rad koji činite za sestre u vašoj zemlji i cijenimo Vaše vrijeme utrošeno na ispunjavanje ovog upitnika.


C 149 Konvencija zdravstvenog osoblja, 1977.godine

GENERALNA KONFERENCIJA INTERNACIONALNE ORGANIZACIJE RADA (ILO) bila je sazvana u Ženevi od strane Upravljačkog tijela Internacionalne organizacije rada na njihovu 63. sjednicu 1.lipnja 1977.
Prepoznavanjem vitalne uloge zdravstvenog osoblja, zajedno sa ostalim radnicima iz zdravstvenog sektora, u zaštiti i poboljšanju zdravstva i brige za stanovništvo, te prepoznavajući da javni sektor kao poslodavac zdravstvenog osoblja treba igrati aktivnu ulogu u poboljšanju uvjeta zapošljavanja i rada zdravstvenog osoblja.

Uočavanjem da je trenutna situacija u mnogim zemljama, u kojima postoji manjak stručnog osoblja, a ni postojeće ne pokazuje svoju korisnost u najboljem svjetlu; takvo stanje prepreka je efektivnom razvoju zdravstvenih usluga.

Zdravstveno osoblje "pokriveno" je mnogim Konvencijama i Preporukama Internacionalnog rada u kojima su izneseni opći standardi koji se tiču zapošljavanja i uvjeta rada, kao što su instrumenti diskriminacije, slobode udruživanja i prava na kolektivno pregovaranje, te dobrovoljnog pomirenja i arbitraže, o satima rada, plaćenom godišnjem, plaćenom dopustu zbog obrazovanja, o dobrobiti i socijalnoj sigurnosti olakšica, o majčinskoj skrbi (porodiljno) i zaštiti radnika.

Razmatrajući posebne uvjete u kojima je zdravstveno osoblje poduprijeto, čini poželjnim da se suplementiraju gore spomenuti opći standardi po standardima specifičnima za medicinsko osoblje, dizajniranim na način da omoguće uživanje statusa koje odgovara njihovoj ulozi u zdravstvenom sektoru, te da su im prihvatljivi.

Primjećivanje da su sljedeći standardi uokvireni u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i da će biti nastavljeni u suradnji sa istom Organizacijom u svrhu promocije i osiguravanja primjene ovih standarda.

Donesena je odluka na osnovu prihvaćanja određenih prijedloga koji se tiču zapošljavanja i uvjeta rada i života zdravstvenog osoblja, što je šesta točka na rasporedu sjednice.
Odlučeno je i da će ovi prijedlozi uzeti oblik internacionalne Konvencije (1977).

 

Članak 1.

  1. U svrhu ove Konvencije, termin "zdravstveno osoblje" uključuje sve kategorije osoba koje pružaju zdravstvenu njegu i usluge.
  2. Ova Konvencija primjenjuje se na svo zdravstveno osoblje,
    bez obzira gdje rade.
  3. Kompetentni autoritet može nakon konzultacija sa organizacijama radnika i poslodavcima, gdje takve organizacije postoje, ustanoviti posebna pravila koja se tiču zdravstvenog osoblja koje pruža usluge na volonterskoj osnovi; ova pravila neće smanjiti vrijednost odredbi iz članka 2., paragraf 2(a), članka 3., članka 4. i članka 7. ove Konvencije.

Članak 2.

  1. Svaki član koji odobri ovu Konvenciju prihvatiti će i primijeniti na prihvatljiv način, s obzirom na nacionalne uvjete, pravilo koje se tiče zdravstvenih usluga i osoblja, unutar okvira generalnog zdravstvenog programa (u zemljama gdje takav program postoji), te unutar izvora dostupnih za zdravstvenu brigu kao cjelinu, kako bi omogućilo količinu i kvalitetu zdravstvene njege potrebne za ostvarivanje najviše moguće razine zdravlja za stanovništvo.
  2. Naročito će poduzeti potrebne mjere da pruži zdravstvenom osoblju:

a) obrazovanje i treniranje prikladno da unapređuje njihov rad; i

b) zapošljavanje i radne uvjete, uključujući i mogućnosti za razvoj karijere i nagrađivanje, koje će vjerojatno privući ljude profesiji i zadržati ih.

03.  Pravilo spomenuto u prvom paragrafu ovog članka biti će formulirano u
        suradnji sa radničkim i poslodavačkim organizacijama.

Članak 3.

  1. Osnovni zahtjevi koji se tiču obrazovanja zdravstvenog osoblja, trening, te nadzora takvoga obrazovanja biti će usklađeno sa nacionalnim zakonima ili regulativama ili će biti usklađeno od strane kompetentnog autoriteta ili profesionalnih tijela koja imaju moć po takvim zakonima i regulativama.
  2. Obrazovanje zdravstvenog osoblja i trening biti će koordinirano sa obrazovanjem i treningom ostalih radnika u zdravstvenom sustavu.

Članak 4.

Nacionalni zakoni ili regulative specificirati će zahtjeve za sestrinskom praksom i ograničiti tu praksu sa osobama kojih se tiču ovi zahtjevi.

Članak 5.

  1. Biti će poduzete mjere koje će promicati sudjelovanje zdravstvenog osoblja u planiranju zdravstvenih usluga i suradnju sa takvim osobljem u donošenju odluka koje se tiču njih na prikladan način s obzirom na nacionalne uvjete.
  2. Bilo bi poželjno da određivanje uvjeta rada i zapošljavanja bude doneseno pregovorima između radničkih organizacija i organizacija poslodavaca.
  3. Odluke podložne osporavanju proizašle u vezi sa određivanjem uvjeta zapošljavanja biti će pregledane kroz pregovore među strankama ili na takav način koji će osigurati povjerenje među uključenim strankama kroz nezavisne i nepristrane sustave kao što su razmišljanja, pomirbe i dobrovoljna arbitraža.

Članak 6.

Zdravstveno osoblje uživati će uvjete koji će barem biti jednaki onima koje imaju ostali radnici u zemlji na sljedećim područjima:

a) sati rada; uključujući kompenzaciju za prekovremene, neprilične sate rada (valjda tu misle na noćni rad) i rad u smjenama
b) tjedni odmor
c) plaćeni godišnji odmor
d) dopust zbog obrazovanja
e) porodiljni dopust
f) bolovanje
g) socijalno osiguranje

Članak 7.

Svaki član će, ako bude potrebno, nastojati da poboljša postojeće zakone i regulative koje se odnose na zdravstvo, te će nastojati prilagoditi ih posebnoj prirodi zdravstva i okruženja unutar kojeg je donesen.

Članak 8.

Odredbe ove Konvencije slijede sve aspekte kolektivnih ugovora, pravila rada, nagrađivanja, sudskih odluka, a taj efekt im je dan iz nacionalnih zakona ili regulativa.

Članak 9.

Formalno odobrenje ove Konvencije biti će proslijeđeno generalnom direktoru Internacionalne organizacije rada (ILO) zbog registracije.

Članak 10.

  1. Ova Konvencija biti će obvezujuća samo onim članovima ILO a čija su odobrenja registrirana kod generalnog direktora.
  2. Stupiti će na snagu 12 mjeseci nakon datuma kada će 2 člana biti registrirana kod direktora.
  3. Stoga, ova Konvencija stupiti će na snagu za bilo kojeg člana 12 mjeseci nakon datuma kada je njegovo odobrenje registrirano.

Članak 11.

  1. Član koji je odobrio ovu Konvenciju može ju otkazati nakon isteka 10 godina od datuma kada Konvencija stupi na snagu, po odluci proslijeđenoj generalnom direktoru ILO-a za registraciju. Takvo otkazivanje neće imati utjecaja još godinu dana otkada je registrirana.
  2. Svaki član koji je odobrio ovu Konvenciju i oni koji nisu, unutar sljedeće godine od isteka perioda od 10 godina, spomenuto u sljedećem paragrafu, vježbaju (?) pravo otkazivanja omogućenog ovim člankom biti će obavezni idućih 10 godina, stoga može otkazati ovu konvenciju po isteku svakog perioda od 10 godina po uvjetima iznesenim u ovom članku.

Članak 12.

  1. Generalni direktor ILO-a obavijest će sve članove ILO-a o registraciji svih odobrenja i otkazivanja proslijeđenih njemu od članova organizacije.
  2. Kada bude obavještavao članove organizacije o registraciji drugog odobrenja proslijeđenog njemu, generalni direktor će skrenuti pozornost članova na datum kojega Konvencija stupa na snagu.

Članak 13.

Generalni direktor ILO-a proslijediti će Generalnom tajništvu UN-a za registraciju u skladu sa člankom 102 Povelje UN a za sve činove odobrenja ili otkazivanja koje je on registrirao u skladu sa odlukama prethodnih članaka.

Članak 14.

Tada se može činiti potrebnim da Upravljačko tijelo ILO a prezentira Generalnoj Konferenciji izvješće o radu one Konvencije i testirat će poželjnost smještanja na raspored Konferencije u pitanju njene revizije kao cjeline ili dio po dio.

Članak 15.

  1. Ako Konferencija prihvati novu Konvenciju revidirajući ovu Konvenciju u cijelosti ili dio po dio tada, osim ako nova Konvencija ne omogući drugačije:

a) odobrenje po članu nove revizije Konvencije uključivati će hitno otkazivanje ove Konvencije bez odluka iz članka 11. od maloprije, ako nova revidirana Konvencija stupi na snagu
b) od datuma kada nova revidirana Konvencija stupa na snagu ova Konvencija će biti otvorena odobrenju od strane članova.

02.  U svakom slučaju ova Konvencija ostaje na snazi u svom trenutnom obliku i
        sadržaju za članove koji su je odobrili i za one koji nisu odobrili revidiranu
        konvenciju.

Članak 16.

Engleska i francuska verzija teksta konvencije jednako su autoritativne.

 

C149 Nursing Personnel Convention, 1977

Convention concerning Employment and Conditions of Work and Life of Nursing Personnel (Note: Date of coming into force: 11:07:1979.)
Convention:C149
Place:Geneva
Session of the Conference:63
Date of adoption:21:06:1977
Subject classification: Nursing Personnel
Status: Up-to-date instrument subject to a request for information
The General Conference of the International Labour Organisation,

Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Sixty-third Session on 1 June 1977, and
Recognising the vital role played by nursing personnel, together with other workers in the field of health, in the protection and improvement of the health and welfare of the population, and
Recognising that the public sector as an employer of nursing personnel should play an active role in the improvement of conditions of employment and work of nursing personnel, and
Noting that the present situation of nursing personnel in many countries, in which there is a shortage of qualified persons and existing staff are not always utilised to best effect, is an obstacle to the development of effective health services, and
Recalling that nursing personnel are covered by many international labour Conventions and Recommendations laying down general standards concerning employment and conditions of work, such as instruments on discrimination, on freedom of association and the right to bargain collectively, on voluntary conciliation and arbitration, on hours of work, holidays with pay and paid educational leave, on social security and welfare facilities, and on maternity protection and the protection of workers' health, and
Considering that the special conditions in which nursing is carried out make it desirable to supplement the above-mentioned general standards by standards specific to nursing personnel, designed to enable them to enjoy a status corresponding to their role in the field of health and acceptable to them, and
Noting that the following standards have been framed in co-operation with the World Health Organisation and that there will be continuing co-operation with that Organisation in promoting and securing the application of these standards, and
Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to employment and conditions of work and life of nursing personnel, which is the sixth item on the agenda of the session, and
Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts the twenty-first day of June of the year one thousand nine hundred and seventy-seven, the following Convention, which may be cited as the Nursing Personnel Convention, 1977.

Article 1

  1. For the purpose of this Convention, the term nursing personnel includes all categories of persons providing nursing care and nursing services.
  2. This Convention applies to all nursing personnel, wherever they work.
  3. The competent authority may, after consultation with the employers' and workers' organisations concerned, where such organisations exist, establish special rules concerning nursing personnel who give nursing care and services on a voluntary basis; these rules shall not derogate from the provisions of Article 2, paragraph 2 (a), Article 3, Article 4 and Article 7 of this Convention.

Article 2

  1. Each Member which ratifies this Convention shall adopt and apply, in a manner appropriate to national conditions, a policy concerning nursing services and nursing personnel designed, within the framework of a general health programme, where such a programme exists, and within the resources available for health care as a whole, to provide the quantity and quality of nursing care necessary for attaining the highest possible level of health for the population.
  2. In particular, it shall take the necessary measures to provide nursing personnel with:

(a) education and training appropriate to the exercise of their functions; and
(b) employment and working conditions, including career prospects and remuneration, which are likely to attract persons to the profession and retain them in it.

03.  The policy mentioned in paragraph 1 of this Article shall be formulated in
        consultation with the employers' and workers' organisations concerned,
        where such organisations exist.
04.  This policy shall be co-ordinated with policies relating to other aspects of
        health care and to other workers in the field of health, in consultation with the
        employers' and workers' organisations concerned.

Article 3

  1. The basic requirements regarding nursing education and training and the supervision of such education and training shall be laid down by national laws or regulations or by the competent authority or competent professional bodies, empowered by such laws or regulations to do so.
  2. Nursing education and training shall be co-ordinated with the education and training of other workers in the field of health.

Article 4

National laws or regulations shall specify the requirements for the practice of nursing and limit that practice to persons who meet these requirements.

Article 5

  1. Measures shall be taken to promote the participation of nursing personnel in the planning of nursing services and consultation with such personnel on decisions concerning them, in a manner appropriate to national conditions.
  2. The determination of conditions of employment and work shall preferably be made by negotiation between employers' and workers' organisations concerned.
  3. The settlement of disputes arising in connection with the determination of terms and conditions of employment shall be sought through negotiations between the parties or, in such a manner as to ensure the confidence of the parties involved, through independent and impartial machinery such as mediation, conciliation and voluntary arbitration.

Article 6

Nursing personnel shall enjoy conditions at least equivalent to those of other workers in the country concerned in the following fields:

(a) hours of work, including regulation and compensation of overtime, inconvenient hours and shift work;
(b) weekly rest;
(c) paid annual holidays;
(d) educational leave;
(e) maternity leave;
(f) sick leave;
(g) social security.

Article 7

Each Member shall, if necessary, endeavour to improve existing laws and regulations on occupational health and safety by adapting them to the special nature of nursing work and of the environment in which it is carried out.

Article 8

The provisions of this Convention, in so far as they are not otherwise made effective by means of collective agreements, works rules, arbitration awards, court decisions, or in such other manner consistent with national practice as may be appropriate under national conditions, shall be given effect by national laws or regulations.

Article 9

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 10

  1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.
  2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.
  3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 11

  1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.
  2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 12

  1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.
  2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 13

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 14

At such times as may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 15

  1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 11 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;
b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

02.  This Convention shall in any case remain in force in its actual form and
        content for those Members which have ratified it but have not ratified the
        revising Convention.

Article 16

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.